Kako i gdje započinju gužve?
Situacija 1:
Bila sam kod doktora prije par dana. Da, i mene je ulovila nekakva gripa. Ništa strašno – preživjet ću. Naravno, javim se sestri, sjednem u čekaonicu i čekam svoj red. Stvari idu relativno glatko i brzo jer, svi kašljemo, šmrcamo, trošimo u prosjeku jedno stablo na dan u obliku papirnatih maramica. Dvoje bolesnika je riješeno, još dvoje je ispred mene i računam da sam za otprilike 15-20 minuta gotova.
Dolazi novi pacijent. Pacijent u doslovnom i prenesenom značenju. Bakica od nekih 70+ godina s dva papira u rukama. Pita tko je sad na redu jer da ona mora samo predati doktoru nalaze. Gospođa koja bi trebala biti na redu ju pušta između dva napadaja kašlja. Bakica ulazi kod doktora i NE IZLAZI. Išla je „samo” predati nalaze. Na ona dva papira je valjda bio popis rodbine do devetog koljena za koje predaje nalaze jer to traje i traje i traje… Možda je Jeremija sa svim dijagnozama znanim doktoru.
Prošlo je onih mojih optimističnih 20 minuta. I 25 minuta, i pola sata i sad sam već nervozna i gunđam. Gunđaju i ovi prije mene, gunđaju i ovi koji su došli poslije mene i naravno stvorila se gužva. Gunđanja je dovoljno za jednu osrednju medvjeđu obitelj. Evo bakica izlazi sva prpošna i zahvaljuje se a ja ne mogu prešutjeti (zna mi reći moja majka da ako ja ne bi iskomentirala na usta da bi mi guzica progovorila) i komentiram kako je to njeno „samo” trajalo 37 minuta i da nije u redu da se je ugurala preko reda. I iskreno uopće mi nije žao što sam ispala bezobrazna.
Kako dobiješ tako daš. Konačno sam sljedeća na redu. Dolazi bakica i pita da li ona može „samo” nešto pitati doktora. Odgovaram da moram „samo” po dnevnu terapiju za smirenje i ako ju ne dobijem u narednih 10 minuta postat ću neuračunljiva i agresivna. Nemam tog respekta niti strpljenja koji bi me natjerao da ju pustim ispred. Mislili vi o meni štogod vam drago.
Situacija 2:
Radim u dućanu s ljudima. Specijaliziran dućan u kojem nema pretjerano mušterija i rijetko moram raditi reda u redu. Pod „reda u redu” mislim na prepucavanja „ja sam došla prije”, „sada sam ja na redu” i ostale izvedenice na istu temu. Ulazi gospodin, gurne se na blagajni ispred gospođe kojoj radim poveći R1 račun u 4 primjerka. Tek sam počela upisivati sve podatke tvrtke na koju mora glasiti račun, a ima nekih 20 stavki koje treba „otkucat”. Gospođa diže obrvu, a moj i njegov razgovor teče ovako:
On: ‘Oćeš mi dat kante? (bez „dobar dan” i poprilično glasno u maniri „ja sam jedini kojeg se ovdje smije doživljavat”) Ja: Dobar dan i vama. Molim vas sačekajte par minuta, moram najprije riješiti gospođi račun. (ljubazno i profesionalno kao sa svakim kupcem) On: Ali trebam samo kante. Auto mi vani radi. (tko sam ja da njemu odbijem zahtjev???) Ja: Gospodine molim vas pričekajte da riješim gospođu. Gotova sam za 3 minute. On: Kakav je to način? Zašto ja moram čekati? Meni auto vani radi i jako mi se žuri. (pocrvenila sam u licu i šutim jer ako samo otvorim usta opsovat ću mu nešto) Ona: Gospodine i meni se žuri. I ispred mene je bilo ljudi koje sam sačekala da dođem na red. Gospođa radi svoj posao i uzimam sve točno onako kako su došli. Ne morate biti neugodni i raditi probleme. On: Meni „samo” trebaju kante. Zašto bi ja vas morao čekati da sve to riješite? Ja: Gospodine, postoje dvije opcije. Ili ćete čekati i otići s kantama ili ćete otići bez njih. Gospođa je prije vas na redu i najprije ću riješiti nju.
Prestala sam se obazirati na njegove neugodne komentare i dala gospođi što je trebala. Naravno u međuvremenu je još ljudi ušlo u dućan i svi su slušali njegovu „kulturu”. Naravno da mu nisu trebale „samo” kante, nego još 395 stvari i bar po dva pitanje za svaku stvar pojedinačno. Na kraju nije kupio ništa i više od pola sata da riješim sve one koji su došli poslije njega. Ali „samo je trebao” kante. Meni je nakon njega „trebalo samo” pola kutije heleksa.
Ljudi, ako „samo nešto” trebate, čekajte jebeni red. TREBA se biti kulturan, a MORA se samo umrijeti.
Nymm