Životinje

Često na internetu nailazim na slike koje opisuju pisce ovim rečenicama: „10% pisanja, 90% truda da nas ne omete Internet.“ Sve je to istina. Čudne smo mi biljke, s još čudnijim mozgovima. Ali nije Internet glavni krivac za dekoncentraciju. Već sam ranije pisala o procesu pisanja i dekoncentraciji, ali danas ću vam pisati o jednom malo drugačijem tipu dekoncentracije. (Da, dekoncentracija, dekoncentracija…i još sto puta u glavi ponovite tu riječ da vam se fino ureže u živac).

Iako nekima izgledam kao sektaš ustvari sam miroljubivo, brbljavo i relativno normalno stvorenjce. Ono što je danas bitno za priču je to da sam i VELIKI životinjoljubac. Ja sam vam tip osobe koji će muhu radije pustiti van nego je ubiti. Prekoračit ću glistu na cesti, maknuti puža itd. Smatram da je svaki život vrijedan, pa tako i onaj najmanji.

Do sada ste mogli pogoditi da kod kuće imam cijeli zoo. Kroz život sam imala kućnih ljubimaca više no pet shop i svi su živjeli sretne i duge živote. Danas imam malo manji broj životinjica jer na žalost nemam dovoljno sredstava da brinem za više.

Tako danas na mojoj adresi živi pas imena Žgoljo. Trinaestogodišnji pesonja koji je od rođenja spreman za psihijatriju. Ne, ne karikiram. Žgoljo je najčudnija biljka koji sam u životu vidjela. Piški ležeći, konstantno u zubima nosi češer i ako je nešto zeznuo obavezno se baca na tlo i cvili kao da je zlostavljan cijeloga života (nikada ga nitko nije ni krivo pogledalo, ali zna frajer da će tako na kraju dobiti keks umjesto ukora).

Drugo stvorenje koje je ustvari i čuvar dvorišta je: Greta. Greta je tvrdoglava, debela, mrzi mačke, obožava Žgolju i pseće kekse. Greta ima pet godina i mrzi se kretati. Greta je kokoš. Pernati teror, kako ju volim nazivati, stigla je u moj život kao poklon za rođendan. Ona i pet pijetla…pijetlova (kako se to točno piše?) koji su na žalost umrli (ne nasilnom smrću).

A sada dolazimo na najmnogobrojnije od najmnogobrojnijih. Moj „Legion“. 8 mica-maca. Mac, Njuki, Beki, Poiro, Pucica, Šapa, Malac i Beba Down. Mace svih dimenzija, karaktera, boja i oblika. I kao sve mačke, ponašaju se kao mafija. Slatka, pufasta, opaka mafija.

Sada kada sam vam predstavila svoju bandu mogu samo napomenuti da svi imaju pristup kući i ogromnom dvorištu (ne živim pored glavne prometnice, pa nema ni opasnosti ako su vani), osim Grete. Mislim, moram li napominjati zašto kokoš ne smije u kuću? Nadam se da ne. Za one koji ne shvaćaju: kokoš+pelene=a-a.

S obzirom na to da ih ima toliko, svi se bore za pažnju. I iako im ja pružam svu pažnju ovoga svijeta, ponekada (većinom) nemam dovoljno ruku da ih sve u isto vrijeme mazim i pazim.

I sada se osvrćem na pisanje. OBOŽAVAM pisati na terasi kada je sunčano. Kava, cigarete, laptop, mir, tišina i svjež zrak. Nema bolje stvari za inspiraciju. I tako, ja se ugnijezdim na terasi, počnem pisati, a čopor se polako okuplja. Na podmetaču ispod mojih nogu leži Greta i ne želi spavati ako ne pustim Trivium ili Children of bodom. Nema muzike-nema mira. Greta kljuca po nogama ili cijelo vrijeme tiho protestira, ali dobar stari metal nju fino uspava.

Žgoljo i njegov češer ugniježđeni su u fotelji iza mojih leđa i ispuhuje zrak kao da ima gastritis. Naravno, ako ga pomazim, miran je 15 minuta. I onda dolazi „Legion“. Mačke kako mačke. Jedna skače u krilo. Druga mi je na glavi. Treća se izvaljuje preko tipkovnice. Četvrta pokušava ukrasti kavu. Peta se pokušava zavaliti preko cigareta. Šesta, sedma i osma imaju potrebu približiti se Greti. Dakle, noge moraju biti podignute s poda ako ne želim završiti kao kolateralna žrtva.

I tako ja jedan dan pišem, okrenem se i vidim svih deset na hrpi kako redom zure u mene. Hmm…prva pomisao je da su se napokon dogovorili kako će me ubiti u trenu kad će mi pozornost biti najslabija. Druga pomisao je da izgledam kao Dr. Dolittle. Treća pomisao je da bi baš mogla nabaviti i magarca pa da glumim kako se nalazim usred bajke „Bremenski svirači“. Zurim ja u životinje, zure one u mene. Zurenje se nastavlja sve do trenutka dok napokon ne popustim pod pritiskom velikih očiju i pogleda koji bi bili idealni za reklamu pseće hrane. Kako k vragu da pišem horore kada mi se srce rastapa pod pritiskom čupavih zlotvora?

Zato ja sada moram preformulirati onaj dio u kojemu je Internet krivac za 90% distrakcije. E, dragi moji, da barem. Svi vi koji imate kućne ljubimce znat ćete o čemu pričam. Oni koji nemaju- nabavite kućne ljubimce pa ćete znati.

Vaše, PISKARALO!