Šeprtlja

U moru blogova, portala i svega sličnog, nalazi se još jedno more kojekakvih savjeta za žene. Ah, mi žene- ljepši i nježniji spol ili nas se barem takvima smatra. I premda sam jedna od onih koja će uvijek stati na stranu ravnopravnosti, moram priznati da mi žene volimo imati trenutke na koje nikako nismo ponosne. Zato vam evo i ovaj blog koji neće imati veze sa knjigama (iznenađenje, iznenađenje).

Ovaj blog biti će posvećen tome kako mi žene ponekada znamo i biti ekstremno blentave. Zašto sam odlučila pisati o tome? Jer mi je polako uvrh glave čitanja savjeta o ljepoti, o plastičnim trepavicama, umjetnim obrvama i noktima koji mijenjaju boju i dimenziju prema raspoloženju. Ovo što ću napisati vezano je uz mene. Možda i jesam šeprtlja, ali u svima nama čuči jedna šeprtljetina i mislim da je došlo vrijeme da ju pustimo na svijetlo dana. Dakle, dragi moji, ovo je blog o promašajima u pokušajima uljepšavana.

1. KREME I TRAKE ZA DEPILACIJU

Pubertet. To divno vrijeme kada upoznajemo sebe i svijet- napucani hormonima. Imam osjećaj da je to vrijeme za cure mnogo čudnije nego za dečke, ali to ipak govorim iz perspektive ženskog stvorenja. To je period kada pokušavamo bili ljepše, pametnije, dominantnije… a tada se često događa i ona poznata izreka:“Na pogreškama se uči.“

Bio je to jedan od tipičnih, sparnih ljetnih dana. Iza sedam mora i sedam gora, moja najbolja prijateljica i ja odlučile smo kako je došlo vrijeme da isprobamo te „čudesne“ trake za depilaciju. Naravno, nismo imale pojma koja je marka najbolja, kako se koriste i tome slično. S obzirom da je pubertetski budžet ograničen, odlučile smo kupiti najjeftinije trake. A vidi čuda, krema za depilaciju bila je gratis. Pa gdje ćeš bolje?!

Nakon kupljenog sredstva, trebalo je preči na djelo. Mjesto zločina: njezina spavača soba. Ista ona soba koja je već ranije podnijela mnoge budalaštine kao što je npr. brijanje moje glave tupom britvicom. Ne pitajte. Idemo radije dalje. Iskreno, ne sjećam se više koja od nas je prva zalijepila traku na nogu, a nije ni bitno. Poanta je ta da nas nitko nije pripremio na razočaranje kada je nakon snažne boli na traci ostalo tek nekoliko dlačica.

Da, da…sada stižemo do blentavog djela. Shvativši da trake možda i nisu najkvalitetnije i da njima nećemo depilirati noge, odlučile smo odustati. Ipak, prije no što smo odlučile trake baciti u smeće, ja sam odlučila zalijepiti jednu na „brkove“. Vjerovali ili ne, čak sam uspjela počupati ono paperje ispod nosa. A tada smo se sjetile da smo dobile i kremu za depilaciju gratis.

Da mi se sada vratiti u prošlost, ošamarila bi sebe pubertetliju i nalupala ju kremom za depilaciju. Zašto, pitate se? Pa…skratimo priču na to da nismo znale kako se krema za depilaciju ne preporuča koristiti na mjestima gdje se nalaze otvorene rane. Pod otvorene rane mislim i mjesta gdje su bile svježe iščupane dlačice. Moja prijateljica odlučila je namazati noge, dok je moja „pametna“ malenkost odlučila kremu razmazati ispod nosa kako bi ubila eventualno preostalo paperje. Greška! Ooooo, kakva greška! Svi znate kako smrdi spaljena kosa? E to je bio prvi miris koji nas je dočekao nespremne. Istog smo trena (na sreću) odjurile u kupaonicu i isprale kremu. Problem je u tome što tu istu kremu nismo u prvu ruku ni trebale stavljati. Moja je prijateljica tjedan dana nosila duge hlače usred ljeta, a ja sam hodala uokolo izgledajući kao Adlof H. Da, pogodili ste, napravile su nam se krastice na mjestima koje smo prethodno oštetile trakama za depilaciju.

Pouka: Čitaj upute na ambalaži!

2. ČUPANJE OBRVA KONCEM

Oh, bila bi presretna kada bi sada mogla napisati da je posrijedi još jedan pubertetski promašaj. Na žalost, ova budalaština dogodila se nekoliko godina unatrag. E sad, nema pojma gdje sam naišla na video u kojem djevojka demonstrira kako čupati obrve precizno i temeljito-koncem!

Svi koji su zainteresirani da vide o čemu je riječ, jednostavno idite na youtube i upišite: Čupanje obrva koncem. Za one koji su lijeni kliktati, pokušati ću objasniti. Dakle, uzmete konac, vežete ga tako da dobijete kružnicu, preklopite nekoliko puta tako da konac poprimi oblik osmice i onda rotacijom konca između prstiju čupate obrve. (Da, znam, objasnila sam za pop…. Zato i predlažem da pogledate video).

Djevojka koja je demonstrirala radila je tu radnju tako elegantno da je sve skupa izgledalo neopisivo jednostavno. Naravno da sam iste sekunde uzela konac i ogledalo. I evo nas na budalaština dijelu. Sve je to super, lijepo i krasno, no ako radite takvo što po prvi puta onda prvo isprobajte na npr. nogama koje se mogu pokriti za razliku od LICA. Još ako ste šeprtlja poput mene, molim vas da uzmete konac, bacite ga u vatru i ošamarite se jer ste uopće pomislili na čupanje obrva ičim drugim osim pincetom.

Konac. Ja. Ogledalo. Brz pokret. Ode pola obrve i nekoliko trepavica. Psovke. Psovke. Još malo psovki. Boli za poludjeti. Psujem i gledam osakaćenu obrvu. Bacam konac u smeće i shvaćam kako sljedećih tko zna koliko moram crtati obrve.

Pouka: Ako si šeprtlja- ne isprobavajte ekstremne sportove!

3. BLAJH

Nakon prethodno pročitanog vjerujem da se upravo hvatate za glavu zbog upravo pročitanog podnaslova. Ne zamjeram vam.

U životu sam imala kojekakvih faza bojanja kose. Da skratimo, moja kosa bila je u svim bojama osim plave (blond). Boja koju sam najduže nosila bila je fluorescentno ružičasta, a voljela sam ju jer je bilo i previše lako obojiti se u tu boju. Postojalo je nešto (ili još postoji) što se zvalo crveni blajh. Ako ste isti stavili na kosu i držali ga pet minuta duže no što piše na ambalaži, kosa je na kraju poprimila tu famoznu fluorescentnu boju. Najbolje od svega je bilo to da se boja nije isprala nakon drugog pranja.

Nakon godina bojanja, čovjek nekako već automatski zna koliko dugo boju treba držati na kosi. Aha. Ali se i nakon mnogo godina čovjek opusti dovoljno da zaspi sa bojom na kosi. Nemam pojma kako, ni zašto, ali zaspala sam. Da, čim sam se probudila u panici, sve je izgledalo onako kako zamišljate.

Prvo što sam učinila bio je trk u kupaonicu i pokušaj skidanja alu-folije. Istina, boja je bila predivno ružičasta, ali ta ista boja bila je predivna na kosi koja je ostala u foliji. Nakon toga je uslijedio trend kratke frizure i polu-obrijane glave, a smrad spaljene kose prati me još dan danas. Ajde, barem sam naučila da nije pametno koristiti blajh.

Pouka: Ako ju niste izvukli, onda k vragu.

Mogla bi vam pisati još i o tome kako nije pametno koristiti boju za samotamnjivanje kože dok ležite na krevetu ili pak kako nije pametno stavljati maske iz kućne pripreme prema vlastitom receptu na kožu lica. Mogla bi vam i udijeliti savjet kako nije pametno napraviti minival i raščešljati kosu nakon prvog pranja. Ali završiti ću tekst time da vam priznam kako u svima nama čuči jedno nespretno i nepromišljeno stvorenje.

Također se nadam da će ovo moje piskaranje možda nekome pomoći da se osjeća manje „blentavo“. Vjerujte mi, ima nas svakakvih i svuda. Na pogreškama se uči.

Vaše, PISKARALO!