Pisanje ima smisla samo ako to voliš raditi, a ako ga istinski voliš, tada već možemo govoriti o strasti.
Kada je strast prema nečem prisutna, više ni ne govorimo o radu. Rad je tu činjenično prisutan, ali to je
rad kojem smo dodali tri slova na kraju i pretvorili ga u radost.
Nepisano pravilo glasi: Ti pišeš radi sebe. Potreba za pisanjem ili motiv nisu u posjedu drugih, zato to
treba odbaciti kao nebitno. S druge strane, puno bolje pišeš kada na druge prestaneš biti fokusiran. Kada
prestaneš ovisiti o tuđim mišljenjima, prestaneš biti toliko osjetljiv pa svoj fokus usmjeriš na pravo mjesto
- na pisanje.
Da se razumijemo, uvijek će biti boljih i gorih od tebe.
Bez obzira na to što ti govore, život nije takmičenje. Barem ne s drugima. Jedina osoba s kojom se istinski
takmičiš, to si ti.
Što će nam onda drugi? Čemu oni služe?
Drugi su kolege. Oni koji susrećeš na putu. Mogu biti poticaj, mogu biti smetnja.
Mogu biti publika. To ti je potrebno. Pisac mora imati publiku, iako nikad ne smije ovisiti o njoj.
Drugi mogu postati suputnici, supatnici i suradnici, nažalost i neprijatelji.
Kada ti se drugi dogode, ti odlučuješ što ćeš s njima, a ne oni. Oni odlučuju za sebe. Imaj to na umu.
Fokusiraj se na cilj koji želiš ostvariti, a ne na ono što te odvlači od njega.
Kako se nositi s kritikom?
Kritika može biti iznimno korisna, ali...
• mora biti utemeljena
• dobronamjerna
• i što je moguće više objektivna
U suprotnom je beskorisna.
Kako reagirati na kritiku?
Internet je prepun zlonamjernih trolova, baš kao i izvanmrežni život. Uz malo vježbe, postane lako
razlučiti konstruktivnu kritiku od hejtanja. Kritika od osobe koja zna što je pisanje je uvijek vrijedna
pažnje. Što se tiče trolova, s njima se ne raspravljaš. Nikada. Kako se oni hrane tvojom ljutnjom, nema
smisla nuditi im na pladnju to što najviše žele.
Piše: Yon Goldstein