Trendi sramote

U svakome životu postoje razne sramote. Većinom se sramimo u nekim nepotrebnim situacijama, no takvi smo. Postoji još jedna stvar, a ona se zove trendovi. To vam je ono kad svi masovno polude za nečime i sve to većinom bez razloga. Dakle, ovaj današnji post će biti u potpunosti bezvezan.

Idemo prvo na ove trendi stvari. Kad je riječ o trendovima, mogu slobodno reći da sam čak i pomalo buntovnik. Čim se nešto pretvori u trend, moj blogodakasti mozak prebaci se u anarhija mod i sustavno odbija biti djelom masovne zaluđenosti. No, to ne znači da se kasnije ne aktivira…jednom kad se trend zaboravi. A sada prelazimo na sramotu. Jedna od takvih kombinacija (trend+sramota) upravo se uvukla u moj život.

Dakle, nekoliko godina unatrag svi su podivljali za sApunjarom „Sulejman veličanstveni“. Moram li dalje uopće pisati? Aha…bilo bi prekratko. Shit. I tako…sramote je teško priznati jel’?

Ja sam Jelena Hrvoj (ustaje i duboko udiše), imam trideset godina i počela sam gledati „Sulejmana veličanstvenog“ (svi ispuštaju zvuk zgražanja). Kako je krenulo ovo ludilo? Ustvari kao i svaki drugi oblik ludila. Sjetila sam se onih dana kad je moj tata (da,tata) svake večeri zurio u ekran i pratio tu seriju, a ja sam u drugoj prostoriji kolutala očima. Sjetila sam se i kako su svi pričali o spomenutoj seriji,a ja sam se natjerala pogledati dvije epizode samo kako bi imala barem mali uvid u ono o čemu pričaju. I naposljetku, vidjela sam jučer nečiji status vezan za tu seriju. Ta kombinacija bila je dovoljna da me natjera na zlo.

Jup, gledam epizode kao pomahnitala i mogu reći da čak i guštam. Zanimljiva je to kombinacija povijesti i kulture nekog drugog svijeta. Plus, hormoni me šoraju, pa mi i ovaj dio o romantici nije glup. Doduše,u seriji je romantika poprilično zabavna. Njima je romantična izjava:ti si komad moje jetre. (I ne, ne karikiram) Tako da se na mahove osjećam kao da sam u prvom redu skupa anonimnih alkoholičara. 90% vremena navijam za ovog ili onog lika da utamani nekoga, i ustvari se ponašam kao muški kad gledaju neku utakmicu. A što da vam kažem, sa svom sam elementu i sramim se.

Nemam pojma koja je poanta ovog posta. Mislim da si upravo ti ovim čitanjem i ovom spoznajom olakšala/o moju sramotu i grizodušje koje dolazi nakon što čovjek poklekne nad zamrlim trendom. Hvala ti na tome! A tko zna…možda se za koji tjedan pojavim sa znanjem novog jezika. Do tada, hunkarum elvete Hurem sultan čok čok nekaj nekaj.

Vaša BLOGODAKOŠ!