Tantrumaši

S obzirom da je vikend, a ja sam štrajkala s blogiranjem, evo vam još jednog teksta. Barem tekst za one koji su odlučili ostati ušuškani doma na toplome. Vi koji ste se odlučili opiti, nadam se da će vam sutra biti još jača glavobolja kada ćete čitati ovo. Pa krenimo…

U posljednje me vrijeme često kontaktiraju ljudi koji bi htjeli čuti mišljenje vezano uz njihovo pisanje. I sve je to super. Na samome početku imponira, ali sa vremenom počinje oduzimati previše vremena, a bome i živaca. Ipak, nastojim pročitati svaki tekst i odgovoriti na svako pitanje. Zašto? Jer sam i ja jednom bila na samome početku i nisam imala blage veze kako i zašto dalje. No, u većini slučajeva bi oni koji me ne poznaju poželjeli da me nisu zamolili za savjet. Ne, ne, nisam sadistička kučketina. Valjda. Samo sam odvratno iskrena. Kad kažem odvratno pod time podrazumijevam sljedeće:

-od mene nećete dobiti sladunjavo i u šećernu vatu upakirano hodanje oko problema

-direktna sam i ako smatram da je nešto jednako petorazrednom pisanju to ću i napomenuti

-ukazati ću na svaki, ali apsolutno svaki problem koji uočim

-ukazati ću i na ono što je dobro, no ne planiram se na tome dugo zadržavati jer nisam ovdje kako bi hranila vaš ego

-ako neto želi moje mišljenje dobiti će ga, ali u isto vrijeme morate zapamtiti kako je moje mišljenje samo jedno ili-ti-ga ono što meni nije sjelo, nekome možda hoće

-svakom pitanju i djelu (kratkoj priči, romanu, pjesmi…) pristupam na jednak način svidio se meni žanr ili ne

-ne zanima me tko si, što si, koliko ti je godina i radi li ti kum u državnoj firmi ili ti je mama J.K. Rowling

Ok. Sada kad smo riješili neke od crtica po kojima funkcioniram, možemo na onaj malo manje ozbiljan dio priče, a to je …FANFAREEEEE…tantrumi. Da! Književnici, oni koji misle da su književnici i oni koji nemaju ustvari pojam što su, ali su čuli riječ pisanje…svi mi/oni imamo/imaju tantrume. Svaka čast iznimkama. Te iznimke su jedinke koje žele učiti i napredovati, spremne su prihvatiti kritiku i savjet kao da im život o tome ovisi. Ali takvih je premalo i oni će uspjeti u svojoj namjeri da rastu.

Jednom sam se prilikom našla u situaciji kada sam morala smirivati djevojku nakon što sam joj rekla da joj je pisanje loše. Dakle, nisam se ni dotakla detalja koji to isto pisanje i čine lošim. Tantrum je trajao dugačkih sat vremena u kojem sam ja oslonjena o šaku psovala sve svoje pretke, pa i one koji su tek bili ispuzali iz oceana. I nakon tih sat vremena morala sam čitati kako sam drugorazredni književnik koji nije kompetentan davati ikakve kritike. Znate ono kada se zabuljite u prazno, ekspresija ne postoji, a u glavi vam cvrče cvrčci? E to je bilo moje stanje nakon što me dotična „počastila“. Ajde, možda i jesam drugorazredni pisac i definitivno nisam kompetentna davati kritiku. Aliiiiiiii…kog’ vraga si mislila ako si mi slala tekst na čitanje? Koja je bila poanta? Da jedan drugorazredan književnik drugom drugorazrednom književniku kaže :“TO! Go for it! Ovo je super!“ Kriva osoba i krivo vrijeme.

Tako sam nebrojeni puta čula rečenice tipa: „A ti si kao stručnjak?“, „Što ti znaš?“, „Želim drugo mišljenje“ itd. E pa, sada mogu kolektivno odgovoriti za sve prošle i buduće tantrumaše: „A koji si me k… pitala/o, ako te ne zanima iskreno mišljenje? Djelujem li kao prokleta teta u vrtiću koja će dati bombon za lijepo nacrtanu kružnicu koja ustvari izgleda kao krumpir nakon bombaškog napada? Ne odgovara ti iskrenost? Ok. Marš. Hvala.“

Ok…ovako to izgleda kada se blentača (ja) posvađa sama sa sobom. Ali bitno je da shvaćate što želim natipkati. Ukoliko itko od ljudi koji čitaju moj blog ikad dođe na ideju da potraži moje mišljenje vezano uz njihova djela, molim vas nemojte tratiti svoje i moje vrijeme ako ćemo na kraju razgovor završiti konfliktom. Ima logike? Ima. Hvala!

Ah, da…ova slika gore sam ustvari ja kada sam suočena sa tantrumašima. Da ne bi bilo zabune, to nije noj.

Vaše, PISKARALO!