Seljebriti

5.30 h je. Skuhala sam kavu, nadam se da ovih deci mlijeka nije pokvareno i da me ne bude zgrabio želudac kroz pola sata. Crnu kavu više ne pijem, a trgovina još ne radi. Na Jubitou svije Apocalyptica za dobro jutro i tak to. I sad si ja razmišljam da je zbilja red napisati novi blog post. Pa, krećemo.

Svi znamo kako Jubito funkcionira. Kreneš pogledati video o mačkama i pet sati kasnije se osvijestiš shvatiš da gledaš dokumentarac o bagerima. Tako sam i ja nekako završila jučer. Dragi je zaspao prije mene,a kako spavam s unutarnje strane kreveta (laptop je s njegove strane), nisam se htjela provlačiti i buditi ga, pa sam jednostavno gledala što se pojavilo.

Kroz nekih pola sata pojavio se prvi video u kojemu su svjetski poznate zvijezde prikazane u svojem „najgorem svjetlu“. Od javnih ispada, do padova na dodjelama nagrada, psovanja paparazza (ili kako se već piše) i odbijanja napasnih obožavatelja. I svi su mahom okarakterizirani kao „zločesti“, buntovni i nepristojni. I sada si ja mislim kako bi to bilo živjeti u njihovoj koži.

Svi koji me malo bolje poznaju znaju da sam osoba koja nema strpljenja za svijet poslije jedan sat poslijepodne i kako se ne suzdržavam od izražavanja svog mišljenja ikada. Možda sam specifičan slučaj, no da se nalazim u poziciji tih ljudi, mislim da bi zbilja imali o čemu pričati. O javnim ispadima ni neću započinjati. Ponekada imam toliko „pametne“ izjave da se samoj sebi čudim koliko blesava znam biti. A o ispadima koji podrazumijevaju izražavanje mišljenja bilo gdje i bio kada da i ne započinjem.

Drugo, paparazzi. Ja bite ljude zabranila zakonom. Ne ono što rade! Njih! Hajde si zamislite ovo…idete ujutro na wc i iz wc školjke vam neki manijak fotografira dupe. Krenete po mlijeko (ovo moje još ne pokazuje znakove pokvarenog) i iza kontejnera vam iskače manijak i fotografira vas. Sjednete u vlastitom dvorištu i „izbacite“ noge na sunce kako bi pokupili malo D vitamina, evo idiota koji iskače iz grmlja i fotografira. Da se meni takvo što događa, za sobom bi nosila lopatu kojom bi tjerala svakoga tko u rukama drži išta iole slično kameri.

Padanje na dodjelama nagrada. Halo?! Ja sam vam osoba koja izgleda kao da živi u animiranom filmu. Doslovno. Idem u vrt i stanem na motiku koja me opali po nosu. Ujutro zakvačim svaki dovratak do kupaonice. Padam po stepenicama išla gore ili dolje. I sada ukombinirajte neke štikle od metar i pola, haljinu koja ima dovoljno tkanine da se Zemlja omota tri puta i tremu. Vjerojatno bi puzala uokolo i govorila da je „Puž stil“ novi trend.

Obožavatelji…ah, oh. Istina je da bez obožavatelja ne bi bilo ni slave, ni novca. Ali ponekad mi se čini kako ljudi uzimaju previše slobode. Jednako kao i famozni paparazzi, obožavatelji vole iskakati iz svakog ugla i misliti kako baš oni nisu napadni. Večerate s boljom polovicom i baš onda mora doći netko, pa još netko, pa samo još netko da mu/joj date autogram. Dakle, večeru provodite pišući svoje ime na komade papira nekim neznancima. Fanovi su gori od hrvatskih birokrata. U jednome danu ispisati svoje ime sto puta ili okinuti „selfie“ s pedeset ljudi je mentalno silovanje. Znam da svaki pojedinac misli kako osobi oduzima tek malen trenutak ali sada stavimo sve te ljude na hrpu i shvatimo da pola dana imaš posla s ljudima koje ne poznaješ.

Osobno bi odredila jedan dan u mjesecu kada mi se ljudi smiju približiti i tada bi cijeli dan posvetila potpisivanju i fotografiranju. Ostatak vremena-priđeš li mi, dobiješ elektrošoker. Da, neki od vas sada misle kako sam dramatična i nepristojna. Pokušajte se staviti u poziciju da vam netko visi za vratom u situacijama kada jednostavno pokušavate biti normalno ljudsko biće.

Za sve one koji sada misle, „A kog’ vraga onda ideš u profesiju u kojoj će te ljudi ganjati ulicama?“ (Sada pročitajte ovu rečenicu visokim cmizdravim glasom). Je ikome palo na pamet da ti ljudi jednostavno rade ono što vole, prokleto su dobri u tome što rade i ne mogu si pomoći? Želiš biti glumac ili pjevač, ali nećeš ganjati svoje snove jer oni podrazumijevaju hordu podivljalih ljudi koji skakuću za vama. Aha, da ne bi.

A sada, pošto sam popila kavu, živa sam, crijeva su mi na mjestu, vi se držite za glavu ispred ovog teksta i pijete svoju kavu, odoh ja. Otvorila se trgovina pa si idem po novo mlijeko. Ajde bok!

Vaše nimalo seljebriti PISKARALO!