Predizborna milina

Obožavam predizborno vrijeme. Da, dobro ste pročitali. Obožavam! Nemam pojma kako to izgleda u većim gradovima, no u selu mojem malo se događa procvat.

Dakle, krpaju se ceste, asfalt smrdi na kilometre. Kopaju se rupe samo kako bi se kasnije mogle zakopavati. Mijenjaju se električni stupovi (njih tri, jer se ne smije sve pokrpati za jedne izbore). I kad velim električni stupovi, mislim na stupove koji su postavljeni još davnih godina kada su ceste bile pokrivene šljunkom-ili ti ga, stupovi su nahereni kolci.

Promijene oni stup u ulici, a cijelo se selo čudi kako samo napredujemo. Čudi me da neka baka ne prinese žrtvu Božanstvu „Betonskog supa“.

Kosi se trava kao da sutra ne postoji. Oni ogromni traktori u koloni po njih tri, razmak od sto metara, kose travu uz glavnu cestu i rade prometne čepove. Da, po tri. Zašto? Jer dolaze izbori, a kada dolaze izbori trava raste u sekundama zajedno sa našom boljom budućnošću.

Ceste. Da, ceste su nešto što cvjeta kada se pojave i predizborni skupovi. Na njima se vidi sva raskoš i trud političara, jer tko nema pokrpanu cestu-taj nije gazda. (Nebitno kaj su te iste ceste četiri godine u stanju koje vizualno i osjetilno podsjeća na Černobil).

Ono što ja osobno najviše volim su (fanfareeeee…) obećanja. Predizborna obećanja čine ovaj svijet boljim, plemenitijim, raskošnijim. Osobno jedva čekam dan kada će netko obećati granju novog NASA-inog centra u našoj općini. Još koju godinu. Ja vjerujem da nas još samo koja godina dijeli od takvog projekta.

Obećaju se nove fasade, veće novčane potpore za majke, bolja radna mjesta za očeve, Valhala za penzionere, novi vrtići i škole. Ma, nema što ne procvjeta u predizborno vrijeme. Kakva proljeća, ljudi moji?! Predizborno doba je najtoplije.

Također, ne smijem zaboraviti svemoćne Kamene temeljce i sadnju stabala. Uh! Naježila sam se. Takva milina i divota, kada dođe predizborna svita i u odijelima i kravatama, štiklama i perlama, natežu onu lopatu zemlje koju bacaju ja svemogući Kamen temeljac. Ta sreća na ljudskim licima, ta nada u bolje sutra…neopisivo.

E, jebiga…onda dođe vrijeme nakon izbora. Nestanu traktori, električni stupovi se nakrive, ceste su pune rupa jer se šparalo na asfaltu, trava se pretvara u grmlje naredne četiri godine. Nema više Kamena temeljaca jer su zakopani i preko njih je narastao korov. Posađeno drveće raste i svi kukaju kako samo treba zubljati lišće.

Da, vrijeme poslije predizbornog doba tužno je i tmurno bez obzira na to tko zasjedne na tron. Ali predizborno vrijeme uvijek se vraća kako bi puku dalo blagostanje. Vraća se kako bi nas nasmiješena, uglancana lica mogla promatrati iz svake grabe, sa svakog stupa, na svakome zidu autobusne stanice.

Zato, dragi moji, volite predizborno vrijeme, udahnite duboko kako bi se smrad asfalta urezao u vaše nosnice, naslonite se i uživajte u obećanjima. Ovoliko pozitivne energije događa se toliko rijetko. (Suze radosnice mi teku po tabanima).

Vaše, apsolutno-pozitivno-nabrijano-na-izbore PISKARALO!