Pandorina torbica

Počela sam pisati o svemu, samo ne o pisanju…ali znate što? Baš me briga. Danas ću pokušati opisati najveći misterij, svojevrsnu Pandorinu kutiju modernoga svijeta. Mnogi je posjeduju, drugi je se pak užasavaju. Nedokučiva je vlasnicima, a i onima koji su tek svjesni postojanja iste. Ta Pandorina kutija zove se: ŽENSKA TORBICA.

Skidam kapu curama koje uspijevaju držati red i disciplinu unutar te čarobne spodobe, ali ja sam jedna od onih koje gurnu ruku u torbicu i izađu van u Narniji. I ne radi se tu o nekoj općoj neurednosti. A, ne,ne…torbe su misterij sam za sebe. Tu su, imamo ih, nosimo ih, nemamo pojma što nas sve čeka unutra i to je jednostavno tako.

Jutros kad sam išla u mesnicu, teta me zamolila da potražim 20 lipa. I tako je ustvari krenulo. Onaj svjestan dio mene zna da se u famoznoj torbici zasigurno nalazi ono što tražim. Ma, da me pitala imam li električnu bušilicu, ja bi posegnula u torbu i išla provjeriti. I tako ja kopam, kopam…i nađem famoznih 20 lipa, ali istovremeno nekako u podsvijesti zaključim da mi je trebalo poprilično dugo da kroz prste prevrtim sve „svinjarije“ koje se nalaze unutra.

Dođem doma i odlučim očistiti torbicu. Da, dobro ste pogodili…sada sjedim ispred laptopa, zurim u rasipan sadržaj torbe i ne mogu vjerovati u što gledam. Za početak, moram napomenuti dvije kile računa iz dućana koje daju volumen svakoj pravoj ženskoj torbi. Ne usudim se gledati, ali garantiram da unutra ima računa još od prije no što sam rođena, onih mojih i onih tuđih koje slučajno pokupite na kasi.

Sada kada sam razgrnula površinski sloj, dolazimo do onih nešto težih stvari. Tu su četiri prazne kutije cigareta. Naravno, sve različite. Imamo i novo pakiranje filtera za duhan koje me dečko zamolio da mu ih kupim prije cca tri mjeseca. Tu su naravno i dva upaljača bez plina.

Idemo li u još dublje slojeve nalazimo dva labela. Jedan potrošen, drugi u potpunosti nov. Imamo i jedan ruž za usne za koji sam uopće zaboravila da postoji. Naravno, tu je i rastaljena olovka za oči koja rješava misterij: „Zašto imam neke čudne crne crtice po prstima kada kopam po torbi?“. Našla sam i 5 penkala. 5! Naravno, kada ih tražim po kući, nema ni jedne jedine, ali glavno da ih na dnu torbe imam 5. Sve rade.

Imamo i dvije limene kutijice za uloške…naravno, prazne.

A, da…tu je i uputnica za ortopeda koju sam izgubila! A sada krećemo na one upitne i zlokobne dijelove. Šećer (bez ikakvog omota), paket čačkalica, AA baterija, krpica za naočale, zdrobljen cvijet lavande, paketić sjemena salate, šaraf (nemam pojma), krema protiv prištića, zakovica, špangice za kosu, stara osobna iskaznica, slike za osobnu, plava drvena bojica, lak za nokte, šumeći aspirin i komad suhe narančine kore.

Mislite da je to kaos? Ooooo, nije. Jednom sam iz torbe izvukla kuhinjsku krpu, a neko sam vrijeme nosila i mali čekić. Zašto? Nemam pojma…samo znam da nije za samoobranu.

Da…ženska torbica. Pandorina kutija. Čudim se da se u njoj ne nalaze i duše izgubljenih. I onda se čudimo kada ne možemo pronaći ključeve? Da. Ali ne radi se tu o kaosu. Ključevi i mobiteli su prevrtljiva gamad koja se nekako uspije sakriti i u torbici veličine cipele. Ja vam garantiram da su ženske torbe portali u druge dimenzije! Drugog objašnjenja jednostavno nema. A zašto nosimo toliko stvari? Hmm…pa nikad ne znaš kada će ti zatrebati suha kora naranče ili šaraf. I tko će onda biti spreman?! Mi! Žene s kaotičnim torbicama.

Za kraj vam želim reći sljedeće. O, vi žene, vlasnice kaotičnih torbica. Garantiram da je sve ok. Sve je ok dok ne otvorite torbu, a iznutra dopre glas koji vas oslovljava vašim imenom. E tek se onda trebate zabrinuti. Do tada, nosite kaos. Ipak, tako jačamo mišiće.

Vaše, pišemosvemuglupom PISKARALO!