Negdje, u nekom periodu, ljudi su postali skloni Novogodišnjim odlukama. Koliko su one ustvari samo trend, koliko su poticajne, a koliko loše za nas?
Naravno, ako ste neorganizirani i neodgovorni, još jedan popis za vas neće imati apsolutno nikakvo značenje. Na kraju krajeva, to će ostati još samo jedan komadić papira ispunjen škrabotinama koji će se zagubiti. Ja sam jedna od onih koji su jako neorganizirani i svaki dan mi završava hiperventiliranjem zbog gluposti. Da,da, nekada sam i sama radila famozne popise na kraju svake godine. Mogu se pohvaliti da su mi prohtjevi i ideje bili poprilično ambiciozni. Uvijek se tu našlo nekih desetak crtica od kojih bi godišnje mogla prekrižiti tek po dvije ili tri. Tada bi se osjećala loše, nesposobno i ono neostvareno bi prebacivala na sljedeću godinu uz još pokoju novu crticu. I tada mi je jedne godine pukao film. Postavila sam samoj sebi pitanje: „A zašto si to radiš?“ i od tog sam trenutka počela pisati stvari koje sam ostvarila, a ne stvari koje tek moram ostvariti.
Naravno, ambicija je ključna stvar napretka bez obzira o veličini zadanog cilja. To je nešto što svi znamo. No, jednako tako i svi znamo da ambicija nije jedino što stoji između nas i cilja.
Neke od čestih odluka koje imam prilike vidjeti kod drugih ljudi su: -prestati pušiti -zdravije se hraniti -više vježbati
I sada se ja pitam, kako se ljudi osjećaju kada 2.1. pod gablecom ne stignu pojesti dva lista salate i file oslića? Kako se osjećaju kad imaju samo za „frtaljku“ i parizer i točno dovoljno vremena da taj sendvič pojedu između posla. Kako se osjećaju ljudi kada ih 2.1. šef, mušterija, banka, razjare i cigareta je jedino što u tom trenutku pomaže, pa iako ona ne bila rješenje?
Sve gore navedeno su divni ciljevi kojih bi se svi trebali pridržavati i ostvariti ih. Ali uvijek postoji to famozno ALI. Zašto se onda osjećati loše ako i sami znamo da te ciljeve nećemo ostvariti? Zašto imati grižnju savjesti dok jedemo parizer, potežemo dim cigarete ili pak navečer legnemo izmoždeni u krevet i nemamo snage vježbati? Moj prijedlog svima vama koji sastavljate ovakve popise je sljedeći:
Ne sastavljajte popise onoga što planirate ostvariti. Umjesto njih sastavite popis onoga što ste ostvarili i gledajte taj popis svakoga dana. Odaberite ponos umjesto grizodušja. Ipak nas upravo ponos motivira da budemo bolji, jači i produktivniji.