Muke po kućanskim poslovima

Jedna sam od onih žena koje, eto, mrze čišćenje. Da, čistim. Da, mrzim čistiti. Možda mrzim taj obavezan ritual jer sam većinu života brinula o kući, a možda i jer sam jednostavno kaotična osoba. Jedna sam od onih koje će pronaći sve u ormaru koji je isprepleten, a neću naći ništa ako je složen kao po špagi.

Jedna sam od onih kojoj se diže kosa na glavi kada vidim reklamu,“20% popusta na sva sredstva za čišćenje. Uljepšaj si dan, tvoja B…“ Ma, uljepšaj si ti dan sredstvom za ribanje wc-a!

U drugu ruku nisam ni jedna od onih žena koje pate na manikirane nokte, posjet frizeru svakih mjesec dana, niti sam sklona kupovanju šminke koja je skuplja od mjesečne rate struje. Ne volim dolaziti u shopping ako baš ne moram. Mislim da nikada nisam na sebe stavila dvije iste čarape i ne smeta me ako je na njima rupica. Da, moraju biti čiste, ali ne moraju biti iste.

Ali sada idemo na onaj dio gdje se ustvari ponašam kao prava pravcata kraljica drame. Slijedi malena lista koju ćemo nazvati „Drama po Jeleni. Nastavak: kućanski poslovi.“

Ne postoji ogavnija stvar od pranja prozora. Ali, eto, stiže nam proljeće. Stižu megaseratori muhe i mušice, a prozori se moraju nekako oprati. E sad…uvjerena sam da će se sada barem nekoliko žena pronaći u ovome. Dakle, NEMAM manikirane, gelirane, ekstenzirane, kakogodsezovu nokte, ali ih volim imati onako fino duže i da izgledaju pristojno. I onda oni prokleti, PROKLETI uglovi prozora. Ne, nemam volje provesti tri dana u pranju prozora i naravno da se žurim. I onda su tu slavni uglovi prozora koji će ostati neoprani ili će barem jedan nokat pasti kao kolateralna žrtva. Ili sam samo šeprtljava? Ma kako bilo, mrzim prozore. I uglove prozora!

 Posuđe. Posuđe je sotonski izum. Ma, možemo se kladiti. Sve je to divno i lijepo i krasno. Suđe je najbolja stvar na svijetu dok je na stolu i puno je hrane. A onda…bam! Kad ti je onako fino trbuh pun da ni trenirka nije dovoljno opuštena, pa trbuh pada preko nje, e to je trenutak kada suđe uzvraća udarac. Imaš dvije opcije. Prva opcija je da istog trena pereš sve što je prljavo, a onda postoji rizik da se (nedobože) izgubi koja kalorija ili opcija dva u kojoj se kao lijeno prase odvučeš u krevet samo da se hrana „malo slegne“. Opcija dva može rezultirati zakorjelim mrljama koje ni najbolje sredstvo za suđe, pa ni napalm ne mogu odvojiti od posude. Bez obzira na koju se opciju odlučila, psujem pranje posuđa.

 Usisivač. To je ustvari najmanje zlo, ali eto…ima dana kada jednostavno ne želiš slušati ono mutavo huuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu dok voziš usisavački motokros preko tepiha. Pošto imam čopor kućnih ljubimaca koji ostavljaju dlaku ma gdje se našli, usisavati se mora. Osim ako se i sama ne želim pretvoriti u ogromnog sisavca pokrivenog mačjom i psećom dlakom. Hm? Diskusija za neku drugu prigodu… vratimo se na usisivač. Dakle, palim usisivač i prvo što se dogodi je masovna histerija. Mačke iskaču kroz prozor, vrata, dimnjak…pas se ljulja u kutu iako si se debelo trudila izvući ga iz kuće prije usisavanja. I onda slijedi huuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu. I tako fino usisavaš kao manijak sve što se usisati može. Pospremiš usisivač pola sata kasnije samo kako bi ugledala malu hrpicu dlaka ispod stolice. Puca ti žila u oku i psuješ kućne ljubimce samo kako bi se zaklela da više nema teoretske šanse da ih pustiš u kuću… dok za pet minuta ne ugledaš one velike oči kako zure s ulaznih vrata.

Brisanje  prašine. Što je to ustvari? Ja nemam pojma što je brisanje prašine. Kad perem prozore, fino pošpricam police sredstvom za pranje stakla, obrišem i kad se pet minuta kasnije vratim u sobu, prašina je opet tamo gdje je bila. Urota, nema drugog objašnjenja. Ili haluciniram. Ili je ipak urota? Ili možda Prašinko vila? Urota!

Peglanje. Eto, tu se moram pohvaliti kao najveća grozota nad grozotama. Ne peglam skoro ništa. Objašnjenje: -elastin se ionako rastegne, ručnici se slože i ne izlaze iz kuće, tko je vidio peglati posteljinu, krpe ću ionako zaprljati prije nego što ih stignem ispeglati…pegla se samo kad se treba! Traperice, košulje i eventualno nešto od lana. Prosim lijepo, pegla žvače ogromne količine struje. Ja sam samo ekonomična.

Dalo bi se nabrajati u nedogled, ali moram ići oprati posuđe. Taman mi se slegla hrana od večere. A možda ga ostavim i za sutra, pa eventualno napišem još jedno poglavlje knjige? Možda do jutra nestane! A možda me i uhvati PMS, pa dezinficiram cijelu kuću u pola sata. Vidjet ćemo. Sve su to urote.

I zašto sam sada napisala blog o ribanju kuće? Hmmm… nemam pojma. Eto, izgleda da mi piskarala pišemo i o stvarima koje nemaju sveze sa pisanjem. Urote?

Vaše PISKARALO!