Dugo se ovo kuha u meni. Vjerovatno je zadnjih dana samo došlo do kulminacije. Pročitala sam jedan tekst u kojem autorica govori kako danas majke stalno “cendraju” da je majčinstvo teško, kako im sve smeta i kako su zapravo samo razmažene.
Razmažene.
Žena koja ne spava mjesecima jer beba ne spava mjesecima je razmažena. Žena koja nema mamu, svekrvu i hordu pomoćnika da joj uskoče svaki put kad bi se ona odmorila, i koja veći dio posla treba odraditi sama je razmažena. Žena koja želi izraziti svoju nemoć i umor, i potražiti savjet i pomoć je razmažena. Žena koja se drznula reći da ima i onih dana kada majčinstvo nije kao u reklamama je razmažena. Žena koja je sama i uplašena i ne zna što joj se događa i zašto, pobogu, njezino dijete nije sretno kao bebe ostalih savršenih mama je razmažena.
I kao šećer na kraju, članak završava porukom tim groznim mamama. Lijepo i kulturno im se kaže da odjebu. I ne,ne karikiram. Ženi, kojoj hormoni još uvijek divljaju i koja nije imala sreću da se od prvog dana snađe u svojoj novoj, i ne zavaravajmo se – veoma zahtjevnoj ulozi, ženi koja možda pati od postporođajne depresije poručujemo da – odjebe.
Svakog dana iznova se potvrđuje ona da je žena ženi najgori neprijatelj.
I zato moram ovo napisati. I iskreno se nadam da ćete podijeliti tekst, čak i ako spadate u one sretnice koje su prve mjesece majčinstva doživjele samo kao užitak. Želim da ga podijelite da dođe do što većeg broja mladih mama koje se bore sa sobom, sa bebom, sa okolinom i sa ogromnim osjećajem krivnje jer se ne snalaze u svemu.
U redu je. U redu je biti umorna. U redu je plakati. U redu je potražiti pomoć. U redu je vrištati. U redu je poželjeti odustati od svega. U redu je. Niste superheroji sa nadnaravnim moćima. Samo ste obične žene kojima se cijeli život upravo okrenuo naglavačke. U redu je ako se niste baš odmah dočekale na noge. Sve je to u redu i prirodno. Ne znam kada i zbog čega je počeo taj trend nadmetanja tko će biti bolji u svemu, pa tako i u majčinstvu, ali vrijeme je da stane.
Majčinstvo je posebno iskustvo. Stvorili ste novo ljudsko biće, pobogu. Donijeli ste jedan novi život na ovaj zajebani svijet. I sva odgovornost je na vama. Niste i nikada više nećete biti centar svoga svijeta. Ali i dalje ste osoba, žena, imate sve one iste potrebe kao i prije, plus milijun novih. U redu je ponekad staviti sebe na prvo mjesto. To vas ne čini lošijom majkom, naprotiv. Ne možete se brinuti za druge ako se prvo niste pobrinuli za sebe. I fizički i psihički.
Nikada ne dozvolite da vas ubijede da s vama nešto nije u redu samo zato što se želite na par sati skloniti od bebe i “sebično” to vrijeme iskoristiti za sebe. Nikada nemojte misliti da s vama nešto nije u redu ako to malo cendravo čudovište poželite dobrano protresti i izvikati se na njega. Ok, tresti ga nemojte ali vikati slobodno smijete. Uzmite neki jastuk pa njega protresite, razbijte tanjur, vrištite, skačite, lupajte vratima, što god treba. U redu je biti frustriran. U redu je biti ljut. U redu je osjećati ljutnju prema drugima jer spavaju normalno, jedu u miru i sami obavljaju nuždu. U redu je. Niste savršene i ne morate biti. Ali ono što svakako morate je ne osjećati krivnju zbog svoje nesavršenosti.
U redu je. Proći će. Vjerovatno nikada potpuno, da vas ne lažem. Ali bit će lakše. Doći će dan kada ćete opet spavati cijelu noć, tuširati se bez grča i žurbe, uspjeti čak i odmoriti. Ne znam kada će taj dan doći, ja ga nakon deset godina još čekam.
Ali jednom hoće. Kada dođe, nadam se samo da nećemo zaboraviti kako je bilo, i narednoj generaciji uplašenih mama reći da su razmažene. Nadam se da ćemo im pružiti ruku i saslušati ih. Onako ljudski, ženski, kao jedna majka drugu. I da ćemo razumjeti i pružiti podršku čak i ako se naše iskustvo razlikuje. Da ćemo ih zagrliti i reći da je u redu. Da su dovoljne i voljene. Da će sve doći na svoje mjesto. Što god, samo ne da su razmažene i da cendraju, i nikako, ali baš nikako da odjebu.
By Nat