S obzirom na činjenicu da sam objavila treći roman koji je istog trenutka dobio titulu horora, osjećam se pozvanom da se stavim u ulogu odvjetnika i pokušam obraniti čast svog napisanog djeteta. Khm,khm, pa da krenemo…
1. Ljudi u hororima su apsurdno glupi. Ali apsurdno! Manje-više svaki film počinje tako da se netko useli u kuću u kojoj nešto ne valja. Sve škripi, križevi se spontano zapaljuju, kućni ljubimci umiru itd. I neeeee…nikome ne pada na pamet da bi posrijedi mogao biti neki demon i da su se upravo uselili u portal za pakao. Ne! Također, opsjednute lutke. Halo?! Ako u novoj kući pronađeš lutku iz nekog minulog vremena, a ta lutka trepne i kaže ti:“Dobar dan.“, fino ti mozak mora reći:“Fuck no! A-a! Ajde bok!“ Ali neeeeee…ljudi u hroroima uredno ostaju dok i posljednji član njihove obitelji ne ostane ležati u lokvama krvi.
2. Ljudi u hororima (obitelji, grupice prijatelja na izletu u brvnari itd…) pod obavezno smatraju kako je pametno razdvajati se kada se jednom nađeš na tapeti serijskog ubojice ili demona. Kako?! Zašto?! U kojoj prokletoj situaciji je pametno razdvajati se iz mase i ići u mrak tražiti ono što te želi ubiti? Ok, kužim da to netko iz društva ide na jetra i onda ga pošalješ u ralje toga nečega. Ali zašto svi idu kao muhe bez glave? A-a, ne kužim to.
3. Ljudi u hororima su jako nespretni. Iskreno, u određenim trenutcima se pitam zašto i kako su još uvijek živi. Dakle, znate one scene kada netko u hororu trči pred pomahnitalim ubojicom? Jeste li primijetili kako baš u tom trenutku kada ih netko lovi, oni počnu padati kao kruške i spoticati se kao da sutra ne postoji? Aha…
4. Žrtve se uvijek,ali uvijek, zateknu na mjestu koje nema mobilnog signala ili telefonske linije.
5. Zombije ne želim ni spominjati,ali moram. Zašto, ali zašto uvijek neka budala misli da će baš njihov muž/žena, koji je inficiran zombi virusom, postati imun ili kojeg vraga? I zašto, ali zašto, baš cijela grupa dozvoljava da se ta jedna inficirana individua mora zadržati sa zdravom grupom? Zašto?!
Premda bi sada mogla navesti 10000 primjera, smatram da je ovih TOP 5 uvrh glave. Dakle, moje knjige nisu horori. Zašto? Jer moji likovi nisu moroni koji se dovode u situacije u kojima čovjek jedino može izjaviti: „Budalo!“ Ne, moji likovi su oni koji dovode druge u te situacije.