I evo nam jeseni. Ušetala je ona na velika vrata i mene osobno obradovala. Volim jesen i sve što ona donosi. Dobro,gotovo sve. Napokon nema više sparine, priroda polako poprima lijepe boje i sprema se na ajki-pajki, kupe se plodovi cjelogodišnjeg truda, kiša i magla nas tjeraju da se ušuškamo u mekane veste i svaki slobodan trenutak provodimo ispod dekice. Čak dolazi i kraj dosadnim peludnim alergijama, a to je kao najbolji rođendanski poklon nama alergičarima. Tu su još i kesteni,gljive, grožđe, buče,lješnjaci… bla bla bla.
A onda je tu i ona ukenjana strana jeseni i ako ste ljubitelj ovog godišnjeg doba, a zaboravili ste na nedostatke, evo da vas malo podsjetim.
Prva stvar koja mi pada na pamet (i s glave) je kosa. Dakle, kosa u jesen je nešto nepodnošljivo, posebno nama koje imamo grivu. Linjamo se kao mladi dikobrazi za punog mjeseca i doslovce kod svakog češljanja s glave izgubimo dovoljno kose kako bi se napravilo jedno gnijezdo. A sve to što ne počupamo češljanjem…e to uspije popadati negdje usput. Tako se vlasi mogu naći apsolutno svugdje, od hrane, kreveta, odjeće, pa sve do toga da vlasi čupamo iz odvoda, između guzova i umotane oko kućnih ljubimaca.
Još jedna „divna“ stvar vezana uz kosu i jesen je vlaga. Ooooooh,ta vlaga. A bome i mi žene. Svi znaju,pa i mi same, kako nikada nismo zadovoljne. Istina je i ne pokušavajte poreći! Ako smo niske,želimo biti visoke. Ako imamo kratku kosu,želimo imati dugačku. Ako imamo ravnu kosu, želimo imati kovrčavi…i obratno. E, baš je jesen zeznuta za ovu posljednju kategoriju (i onih koje imaju ravnu kosu, a i onih koje imaju kovrčavu). Naime, kosa se na vlazi ponaša kao psihopat. Možete kosu peglati dva sata, ali čim izađete na maglu/kišu…PUF! Vaša se unutarnja ovca budi i pokazuje sav svoj raskoš. Žene koje pak imaju kovrčavu kosu izgledaju još kovrčavije.
I premda ima cijela paleta loših stvari koje su sastavan dio jeseni, a ja bi o njima mogla pisati godinama, zaključit ću kako vam već polako idem na živce i odmah se baciti na onu najgoru stvar-viroze.
Dakle, kada čovjek dođe u određene godine, više nema prijatelja i rodbine koji nemaju klince. U većini slučajeva su i vaši klinci najveća „prijetnja“. I nisu oni krivi, nemojte me krivo shvatiti. Ali svi mi moramo priznati da su klinci male hodajuće bombice koje jako lako pokupe virozu i sve to onda polako funkcionira po principu „šalji dalje“. To pravilo posebno je aktualno kod klinaca koji krenu u vrtić/školu. I tako se od jednom svi skupa igramo igre slabog imuniteta i skakanja iz viroze u virozu. A jesen, tako divna kakva je, se naslađuje i podjebava nas izmjenama temperature i vremena od +9 stupnjeva do +29, od kiše i magle, pa do sparine…i sve to u nekoliko sati.
I tako, rezimirat ćemo da je jesen predivna sadistica koju u srži volimo. Da, jesen je ona luda teta koju vidimo jednom godišnje kada se udostoji posjetiti nas i donijeti nam hrpu veselja i neslanih spački.
Nataša Jalšovečki