Fifti šejds of grej

Divan sunčan dan. Ma, idila. Moj dragi i ja odlučili smo razbiti dosadu nekim filmom. I tako, listamo mi, listamo, gledamo kroz naslovne filmova. Manje-više sve što je dobro smo već pogledali. Pošto je bio jedan od onih dana koji nisu rezervirani za filmove „teškog karaktera“ (ne, nismo bili mamurni) odlučili smo pogledati neki film koji spada u kategoriju „glupo da gluplje ne može“.

Možda se prema naslovu ovog teksta može naslutiti za koji smo se film odlučili, ali, da…dogodilo se. S podsmijehom na licu i grčem u želucu, odlučili smo napreskokce pogledati Fifty shades of gray. Zašto? da, to pitanje i mene proganja još danas. A sada vam slijedi rezime rezimea rezimiranog.

Dakle, film počinje. Na scenu stupa cura i eto, baš joj je frendica pokupila gripu, a ona mora ići intervjuirati tamo nekog bogataša.  Šok i nevjerica. I tako, ona si je sva super i ima pitanja i ima dogovoren termin sastanka i sva si je neopterećena izgledom. Sad nemam pojma jesam li to ja zamislila ili je scena stvarna, ali sjećam se da je ona sirota na ulasku u ured pala kako je široka i duga. Je to stvarno scena iz filma?

Prevrtimo film nekoliko desetaka minuta naprijed i evo njih opet. Ona stoji za kasom u nekoj željezariji, on kupuje nekakvo uže. Drugorazredne šale frcaju na sve strane. Idemo dalje.

Naprijed, naprijed i evo njih u krevetu. Ako se dobro sjećam iz nekih pročitanih recenzija, ona je djevica i BAŠ je odlučila izgubiti nevinost s nekom rendom likom koji ima novaca. Iz to da moram komentirati kako mi oba glavna glumca izgledaju prosječno. Ali hajde…oni se pohvatali, ona u ekstazi (koja izgleda kao ekstaza puža na mjesečini), a on ravnodušan poput bijelog A4 papira.

Zašto je ravnodušan? Jer za njega konvencionalno hopa-cupa nikako ne prolazi. On ima potrebu za nečim „opakijim“. Tu me čak i na trenutak film zaintrigirao. Znam, znam, sramim se. Zaintrigiralo me što će oni u filmu prikazati kao sado-mazo. Soba: nalikuje na ušminkanu prodavaonicu stočnom opremom u koju bi zakoračili naši djedovi i bake. Dvadeset vrsta bičeva, kožno remenje, užad. Ok. Što će napraviti s time? NIŠTA. On nju pljusne po ruci, ona sva luda uzbuđena. Da skratim, podsjetili su me na dvije kišne gliste koje se zateknu na suncu. Vrtimo dalje.

Seks, seks, seks,seks ili nešto tome slično. Do ovog nam je trenutka postalo zabavno navijati hoće li se napokon nazrijeti neki spolni organ da film možemo proglasiti umalo vulgarnom poput serije seks i grad. Znači, ne kužimo zašto je to pornografija i što je u tome erotsko. Do tog trenutka smo vidjeli samo jednu nijansu spomenute sive i to bi bilo to. Ajde, gluma je zabavna i nadam se da ne moram naglašavati što mislim.

Posljednja scena koju smo pogledali je kako on mlati nju po dupetu posred stola. Ona plače, on mentalno svršava. Gasimo film i zurimo jedan u drugoga. Volimo se više no ikada. Palimo „Jubito“ i gledamo video smiješnih životinja.

Rezime: Pogledajte film sa svojim partnerom. Ali moram dati upozorenje: NE gledajte cijeli film. Samo napreskokce. Pogledajte film jer ćete se nakon tog mučnog iskustva, koje ste zajedno preživjeli, voljeti do besvijesti. Iskustvo jednostavno mogu opisati na jedan slikovit način. Zamislite da ste oboje klaustrofobični (strah od malih zatvorenih prostora) i odlučite da se zajedno zatvorite u kutiju iz koje ste upravo izvadili novu vešmašinu. Zatvorite se u kutiju, zatvorite poklopac. Zajedno. U tami. Obuzeti panikom. Da, takvo je to iskustvo.

Navodno je izašao i drugi dio filma. Nisam čitala knjige pa ni nemam pojma što se događa, ali ako je suditi rema posljednjoj sceni koju smo vidjeli ja se nadam da se u sljedećem nastavku radnja odvija oko tužbe za psihičko i fizičko zlostavljanje. Kad smo kod toga, smatram da bi i mi gledatelji mogli pokrenuti tužbu za isto. Ili ipak samo pokušati zaboraviti na tu traumu?

P.S. Oprostite svi vi koji vrištite od sreće kada čujete za ovaj film/knjigu. Obrišite pjenu s usta i volite se.

Vaše, PISKARALO!