Stigli su blagdani, kao i svake godine (tko bi rekao). Društvene mreže pretrpane su slikama kolača, okićenih borova, svega blještavog što ima veze s Božićem. Ukratko, sve izgleda tako da u vama izazove najgore napadaje grizodušja i pokoji epileptični napad. Za mene je Božić s godinama nekako izgubio ono nešto, ali je i dalje zabavan. Jedan od razlog zašto ga volim je apsurdna količina francuske salate koju mogu pojesti u još apsurdnijim količinama. Super mi je i miris cimeta kojeg obavezno za blagdane stavljam i u kavu. Hmm…i to je uglavnom to. Onaj iritantan dio je čišćenje prije i nakon, kuhanje i nakuhavanje kojem nema kraja i famozni bor. Da, taj neizbježan bor ispod kojeg sam u djetinjstvu sjedila sa svojim sintesajzerom i satima svirala „Zvončiće“ do su moji morali slušati taj nezaboravan Božićni koncert sve dok se nisu razbježali po kući glumeći kako moraju nešto raditi. Isti taj bor zbog kojeg sada, kao odrasla, psujem jer se tjedan dana nakon unošenja u kuću iglice nalaze i u dupetu. Isti taj bor koji svake godine mačke rasture kao pijanac jeftini konjak, dok psu služi kao jedino sigurno skrovište u kojem ga pucnjava petarda ne može ozlijediti. Ma, pravi Božićni ugođaj.
Ma kako bilo, ove godine u moj se Božićni „ugođaj“ uplelo nešto novo. Hajde da za početak napišem kratku uvertiru koja glasi ovako: Ja vam nisam jedna od onih koje koriste recepte i nemam pojma što me potaklo da otvorim ovo o čemu ću pisati. A,da, ustvari znam što me potaklo…potraga za receptom za medenjake. Ali to je sada nebitno za ovu priču. Bitno je da je kuharica otvorena. I ne bilo kakva kuharica, dragi moji! O,ne,ne! Ovo je kuharica svih kuharica. Alfa i omega kuhanja. Kad bi bilo moguće, Jelena Rozga bi ju i opjevala. Dragi moji, to je kuharica koju sam naslijedila od bake, a pisana je onih godina kada ljudi još nisu bili politički korektni, niti su postojali prijatelji životinja.
Prvo što ću napisati je to da je moja „Štorka“ mala beba prema ovoj kuharici. Ma, kakva mala beba, fetus! Otvorite li bilo koju od 731 stranica, zagarantirana vam je trauma i instant gastritis. Kuharica je pisana u vrijeme kada još nisu postojali K+ piceki i kineska govedina. Pisana je u vrijeme kada je žena prije ručka morala svoj ručak pronaći na dvorištu. Da, grozno, ali tako je bilo. I vjerujte mi, u to vrijeme se iskorištavao svaki, ali SVAKI, dio životinje. Tako ćete u ovoj kuharici pronaći recepte za jaja s mozgom, mozak u školjci (???), medenjaci s bubrezima, pohane svinjske noge, lažnog fazana koji je ustvari kokoš… svaki recept počinje horror rečenicom: „Zakoljite staru debelu kokoš, izvadite joj utrobu itd…“ Čovjeku se okrene želudac i prije no što je recept došao do onog dijela u kojem se ekšuali kuha.
Ima još jedna zabavna stvar vezana uz ovu kuharicu, a to je da je nekada jedna od neophodnijih namirnica u kuhanju,pa svega, bila mast šopane guske. Zamislite bilo koju hranu i to je hrana u koju su nekada naši stari stavljali mast šopane guske.
Tako, sada kada imate upola traumi koliko i ja imam, možemo zaključiti da smo zahvalni na onim K+ svinjarijama koje smo prestali cijeniti. Odoh ja kititi bor koji ću za tjedan dana u pravom blagdanskom duhu psovati kao da mi je poubijao sav živući rod,a vama želim puno fine papice koja ne sadržava mast šopane guske. Želim vam puno blagostanja i zdravlja i sreće.
P.S. Hvala vam što trpite ovo naše Blogodakanje i žao mi je što ćete trpjeti i u godinama koje dolaze! Ljudi moji, sretna nam ova na odlasku, i još sretnija ova 2018. godina koja dolazi! Živjeli vi meni!