Babinjaci

Neki dan sam u dućanu srela jednu od svojih najdugoročnijih prijateljica. Znam, rečenica sama po sebi zvuči blesavo jer prijatelje srećemo na tjednoj, ano ne i dnevnoj, bazi. No, moja prijateljica odselila je u Njemačku prije nekoliko godina i od onda se jako rijetko vidimo. Bez obzira na to, kada se sretnemo obavezno padne zagrljaj i kokodakanje.

I tako mi pričamo, a ona meni kaže da joj je baš zgodno pročitati moj blog i još je k tome napomenula (u šali) kako bi baš mogla napisati jedan tekst o našim „starim“ danima. He he…ne meni tako nešto reći.

Dragi moji, danas vam slijedi jedan divan tekst o mojim starim, ali mladim, prijateljicama i onome što smo nazivale BABINJAK.

Definicija Babinjaka je: Hrpica žena, prijateljica+alkohol×2+kokodakanje do iznemoglosti.

Nekada smo Babinjake imale na tjednoj razini. Ne, nisu ličili nimalo onim ženskim okupljanjima koje vidite u filmovima. Ustvari, jako mi je teško opisati kako su izgledali, ali pokušat ću. Zamislite lijepe,pametne,dobre…recimooooo…koale. Pufaste i drage i sve to skupa. I sada im fino dajte galone alkohola, glazbu, naslonite se i pokušajte zamisliti katastrofu.

Ima scena kojih se rado prisjećam, no definitivno vam neću pričati o njima jer uključuju padanje po pločniku i slične gluposti kojih se danas sramimo. A mi smo sada ozbiljne, odrasle žene i to sve. Hahahaha! Ali ima nekoliko anegdota koje jednostavno mooooooram podijeliti s vama.

(Zbog svojih prijateljica odlučila sam ne koristiti njihova prava imena, već izmišljena. Ako će one biti dovoljno hrabre, kasnije će u komentari reći tko su. )

Babinjaci su se često događali planirano i to nakon sportskih aktivnosti. Da, nekada davno nisam bila trut kakav sam danas. Aktivnost koju smo sve voljele bilo je rolanje. Kako živimo na selu, našle smo idealnu cestu (bez prometa) na kojoj smo provodile nekoliko sati i to gotovo svakog dana. I tako, nakon jednog rolanja, naravno da smo morale (a što drugo) nego otići na pivu. Piva, dvije, tri, četiri…nekoliko sati kasnije. Dotična prijateljica koju sam nedavno srela i moja malenkost odlučile smo da bi BAŠ bilo SUPER napraviti utrku u grudnjacima. I tako…dvije pijane babe, dva para rola, jedna cesta. Srećom, nitko nas nije vidio (ili barem tako mislimo), ostale smo u komadu i popile još jednu pivu po povratku.

I sada prelazimo na malo jače babinjake. Ovo je bilo samo za zagrijavanje. Babinjak, klijet (vikendica), bambusi, nedostatak nikotina,mrkli mrak. S obzirom na to da je klijet u kojoj smo pile bila udaljena tek nekih sto metara od moje klijeti, gdje je tata kartao s dečkima, mi smo odlučile da bi bilo BAŠ SUPER otići do njih i nažicati cigarete. Naravno, alkohol radi svoje, a s alkoholom dolazi i nedostatak straha. I tako mi odlučile ići prečicom po običnome putu kroz šumarak.

Bila je to jedna od onih noći kada ne vidiš prst pred nosom, ali moja prijateljica, nazovimo ju Jagoda, odlučila je da njoj baš trebaju sunčane naočale. Druga prijateljica, nazovimo ju Marelica, zaključila je da će nam svjetlo s mobitela (to je bilo prije svih ovih bliještećih Smartphonea) pomoći, premda nismo vidjele prst pred nosom. A meni, meni je pak sve to skupa bilo baš super.

Put koji inače traje pet minuta, mi smo provalile za dvadeset. Kada smo napokon stigle do klijeti, tatin frend nas je ponudio gemištom. Zlu ne trebalo, mi nismo odbile. Naravno da je taj gemišt bio točka na i. Vraćamo se mi istim putem kroz mrkli mrak. Onaj gemišt je bio previše još u prošlome životu i mijemo se kao kozetine. I hop! Jagodi padnu sunčane naočale s nosa. I kako se Jagoda sagnula, tako je Marelica (svijetleći svojim opakim mobitelom) uspjela nagaziti Jagodu, popiknuti se preko nje i eto, od jednom se čilo jedino jaukanje i lomljenje grana. Nisam sigurna je li s nama bila i četvrta prijateljica, nazovimo ju Grejp, no mislim da je. I tako se Grejp i ja smijemo kao kreteni dok su Jagoda i Marelica ležale u grmlju prepunom kopriva. (Da, bilo je ljeto i kratki rukavi su bili aktualni).

Po povratku u klijet iz koje smo krenule, jedna od njih shvatila je da je sva nabubrila zbog kopriva, a ostatak večeri provele smo tiješeči ju i brišući joj suze. Da, zato što je pala u koprive.

Posljednji babinjak koji mi je ostao kao „negativan“ je onaj kada smo se napile neke slatke žestice. Ujedno je to i jedini puta da sam ja skočila na krevet a pala na parket i tako zaspala. Jagoda je došla kući i hodala ravno po fugama da svekrva ne primijeti koliko je pijana. Marelica je povraćala kroz prozor i razbila usnu jer joj se nije dalo držati glavu uspravno.

Uh, babinjaci. Taj divan period života kada mlade koale stasaju u žene i rade to uz puno buke.

Mogla bi vam pisati i pisati, ali bolje je da sada zašutim.

Vaše, sram me bilo PISKARALO!