Prvo i osnovno što ću napisati je: what the fuck did I just watch?! Shvaćam što je autor POKUŠAO reći, ali moram iz dubine srca napomenuti da autor nije izveo išta.
Film se vrti oko narkomana Briana koji, eto, odluči da je vrijeme uguziti se usred kolibe i koprcati se u apstinencijskoj krizi. Uskoro mu se pridruži najbolja frendica (kojoj čak nisam ni zapamtila ime). Dakle, lošiju periku u životu ne vidjeh i uvjerena sam da je njezina perika sama po sebi jedna posebna vrsta horora. A da, tu je i poremećeni stalker šerif koji na pik uzima Briana i slijedi ga gdje god ovaj mrdnuo.
Sve se „zahuktava“ kad Brian počinje viđati, pazi sad, slijedi šok i nevjerica, duhove! Aha, duhovi u hororcu. Svako malo vidi leš bez glave, ženu smrskanog lica, nekog tipa koji ima oči poput mačjeg oka na kotaču bicikla… Brian pizdi sve više. Naravno, njegova prijateljica s genijalnom perikom cijelo vrijeme visi između „ja bi tebi pomogla, a ti mene želiš samo poj….“ i „bojim te se, al' nejdem ja nigdje“.
Bran šizi, vidi duhove bla bla bla. I u jednom trenu film postaje wtf više no što je to bio do tada. Brian naizgled halucinira. Počinje koljaža. Nekako sačmaricom odvali šerifovu čeljust, što je ekšuali najbolji dio filma jer: 1. Šerif umire u lokvi sasušene krvi i ne krvari dodatno. 2. Zvuk koji proizvodi dok umire zvuči ko' glasanje napaljene vjeverice u vrijeme parenja. Nakon toga Brian nalazi svoju BFF u kupaonici, naravno-krvavu i ona mu umire na rukama. Pa se za tren spušta stepenicama i od jednom više nema krvi, ali evo ti njegove bivše žene, njenog novog frajera i njihove klinke.
Sekundu kasnije Brian započinje svađu s bivšom, razbije joj lice flašom. Uletava princ na bijelom konju, olitiga njen novi frajer, a Brian ga fino prikolje. Na kraju Brian nalazi curicu (oprez:retardirana scena s apsurdno lošom glumom) i maloj odrubljuje glavu. Olitiga, duhovi koje je cijelo vrijeme vidio su ustvari oni.
Kraj filma: Brian stoji pored auta kao i na početku filma. Vani je fino sunce, ma, idila. I što radi Brian? Zove svoju BFF s lošom perikom da dođe do njega u kolibu jer je on odlučio skinut se s droge.
Posljednja scena: kvazi presjek bunkera njegovog auta u kojem leži leš lošeperikaste frendice.
Sve u svemu, ako stavimo na stranu polu-kvalitetno drmanje kamere, glumu koja može parirati onoj u pornićima i priču koja je mogla imati potencijal, film je dovoljno dobar da uz njega odigrate par igrica na mobitelu.
Dry Blood bi preporučila svima koji su suicidni, jer nakon gledanja ovoga oni će uvidjeti da život itekako ima smisla. Pa, pobogu, ako je takav film pronašao svoje mjesto na platnu, sve je moguće.
Za trud, ocjena 2